Zanat izrade vatre

Mangali se prave od blata i uglavnom se prave u jesen. Najprije uzmite najbolji les, raširite konoplju u male dijelove duže od jednog inča, upotrijebite ga za miješanje, a zatim ga stavite zajedno s lesom i napravite blato. Dobro promiješajte, ostavite nekoliko dana i povremeno zalijte vodom, ovaj postupak se zove "loš". Za mućenje koristiti konoplju, a još gore, sve da blato ne popuca. Nakon što je blato spremno, uzmite popločani umivaonik odgovarajuće veličine i dubine i zakopčajte ga naopako na tlo kako biste napravili kalup. Umutite blato više puta, ispucajte ga u film i zalijepite ga na popločanu posudu, debljine oko tri centimetra, dok se popločana posuda čvrsto ne omota. Zatim blatom izradite rub lonca i podlogu, zatim ga stavite na hladno mjesto, pričekajte da se osuši dok ne izgubi oblik, a zatim ga preokrenite, a posuda koja se nalazi u pločici se može ukloniti. Ispolirajte iznutra i izvana staklenom bocom ili možete napraviti ukras s uzorkom na rubu lavora. Na kraju se stavi na sunce da se osuši, a kada se dobro osuši, žeravnica je gotova. Žeravnici općenito spaljuju ugljik i mrtve grane. Do sada većina seoskih obitelji još uvijek koristi velike lonce i štednjake za kuhanje. Zimi, nakon kuhanja, dok se vatra u ognjištu još nije pretvorila u pepeo, izvadite ga i stavite u žeravnicu, koju pri stavljanju morate zbijati nogama ili grabljama za pepeo, a o tome ovisi obitelj za dnevno grijanje. Općenito, žeravnica je opremljena vatrogasnom lopatom, napravljenom od željeza, koja se koristi za uklanjanje pepela koji se neprestano pretvara u pepeo i izlaže vatri kako bi se ljudi ugrijali. Ako se noću vatra ne potroši, može se i zbiti, te se pepeo iznad izlije sljedeće jutro, a vatra ispod je crveni lonac nakon punog kontakta sa zrakom, što je pravo "oživljavanje". Funkcija žeravnice je, naravno, grijanje, a zimi se goste prvo dočekuje "dođi ispeci vatru". Drugi je da služi kao izvor topline, a lemilo i zubni noževi koje koriste odrasli moraju se zagrijati u žeravnici, a djeca mogu spaliti peciva s grahom i krumpir u žeravnici. Zakopajte krumpir u žeravnici, pričekajte strpljivo, vidite nekoliko stupova pepela kako se diže iz žeravnice, to je "prdnjak" krumpira, brzo ga okrenite i ponovno zakopajte, i pričekajte dok opet ne "prdne", odnosno izgori, a okusom nije lošiji od pečenog batata. Uz žeravu je bilo i naselje, a nekoliko ljudi stavilo je ruke na rub mangala, brbljajući ložeći vatru. Majka je slaba, hladnoće se najviše boji, svake zime je mangal nužan, čak i više njih, neki moraju urezivati ​​neke šare po rubu lavora i lavora, ima cirusa, ima svastika i tako dalje. Uz žeravnicu se prirodno nalaze scene pripovijedanja i pogađanja (zagonetke). Ponekad svjetla ne svijetle noću, a nekoliko tamnih sjena okružuje žeravnicu, samo je središnja vatreno crvena. Kad sada razmislim o tome, izgleda kao otisak.